Hoće li Tužilaštvo BiH reagovati na poziv Mahmutovića na oružani sukob?

U zemlji u kojoj se suživot još uvijek gradi na staklenim temeljima, a političke tenzije svakodnevno hrane javni prostor, izjava poput one koju je večeras izgovorio Dževad Mahmutović, delegat u Vijeću naroda Republike Srpske, ne može i ne smije proći nezapaženo. Gostujući na portalu “Kliks”, Mahmutović je odgovorio na pitanje šta bi se desilo ukoliko bi MUP Republike Srpske pokušao da spriječi hapšenje predsjednika Milorada Dodika. Odgovor? Jedna riječ, ali ubitačna: “Pucati!”
Neobjašnjivo hladno, gotovo mehanički, Mahmutović je dodao: “Jedni na druge, zadatak se izvršiti mora. Tu nema hoću-neću.” Kao da ne govori o ljudskim životima, nego o pokretnim metama na poligonu.
Ovakva retorika nije tek skandalozna — ona je duboko opasna. Ne samo zato što poziva na oružani sukob, već i zato što dolazi iz usta izabranog zvaničnika, koji bi po logici stvari trebao raditi na smirivanju tenzija, a ne njihovom raspirivanju. Šokantna lakoća kojom poziva na nasilje otvara vrata najcrnjim scenarijima — ne samo političkog, nego i društvenog raspada.
Federalni mediji, koji ovakve izjave plasiraju bez zadrške, možda računaju na to da što je veći haos, to je veći klik. Ali u ovom slučaju, otišli su korak dalje — od manipulacije, preko spinovanja, pa sve do otvorenog raspaljivanja mržnje. Jer kad jedan politički predstavnik izgovori “pucati”, a to prođe bez iole kritičkog odjeka iz novinarskih redova, onda smo svi u problemu.
Postavlja se pitanje – gdje je reakcija institucija? Posebno Tužilaštva BiH, koje često demonstrira spremnost da reaguje na verbalne delikte, ali uglavnom selektivno. Ima li političke volje da se prepozna i osudi poziv na nasilje, bez obzira od koga dolazio? Ili je pravda i dalje stvar etničke raspodjele i trenutnih političkih interesa?
Ako institucije i dalje budu nijeme na ovakve izjave, onda se mora postaviti drugo pitanje – šta tek treba da se dogodi da bi se pravna država probudila? Ako poziv na oružani sukob nije dovoljan signal, onda smo već preduboko zaglibili.
Nema ničeg patriotskog u retorici koja poziva na bratoubilački sukob. Ima samo straha, neodgovornosti i opasne igre sa vatrom. A vatra, kad jednom plane, ne bira strane.