Političko Sarajevo, personifikovano kroz bošnjačku “Trojku”, sve otvorenije demonstrira nemogućnost da vodi Bosnu i Hercegovinu bez – Republike Srpske. Preciznije, bez političkih predstavnika koji dolaze iz njene većinske volje. Uzalud svi pokušaji da se SNSD zaobiđe, ignoriše ili potpuno isključi iz procesa odlučivanja – realnost je ta koja udara o glavu.
Bez SNSD-a, i bez HDZ-a u konačnici, ne postoji evropski put. To pokazuje i činjenica da su svi do sada usvojeni tzv. evropski zakoni nastali upravo u ministarstvima koje vode kadrovi SNSD-a ili HDZ-a. Nijedan prijedlog “Trojke” nije se našao u toj računici. Budžet zajedničkih institucija blokiran je u Predsjedništvu od strane Denisa Bećirovića i Željka Komšića, a Klub Bošnjaka nastavlja tradiciju blokada u Domu naroda. I onda se postavlja logično pitanje: kako misle dalje?
Dok “Trojka” pokušava da izgradi koaliciju bez Dodika, a ne uspijeva da uvuče opozicione stranke iz Srpske, u političkom Sarajevu vlada konfuzija. Istovremeno, SNSD-ovi kadrovi ostaju u Savjetu ministara, što je već preraslo u politički poraz opozicionih stranaka iz Republike Srpske koje su se nadale da će ih zamijeniti. San se pretvorio u iluziju.
Na tom haotičnom političkom terenu, jedini koji i dalje igra s jasnom strategijom jeste Dragan Čović. Dok Dino, Edin i Nermin “tužakaju” Dodika po međunarodnim adresama, Čović ćuti – i uzima političke poene. Sarajevo poziva na hapšenja, galami, zaziva strane intervencije, a s druge strane iz Srpske im odgovaraju riječima o potrebi za ustavnom BiH i domaćim dijalogom.
Kako navodi Sanja Vulić, šef Kluba poslanika SNSD-a: „Za razliku od Trojke i od nelegalnog Šmita koji su sve vrijeme radili na raspakivanju Dejtona, narušavanja mira i stabilnosti, mi smo se zalagali za slovo, ne duh Dejtona.” I nastavlja: „Oni su zapravo ti koji zveckaju oružjem, pozivaju na nemire, zalažu se za neustavnost.”
No, u Sarajevu to ne vide tako. Svaki pokušaj Republike Srpske da insistira na ustavnim principima, tamo se doživljava kao udar na poredak. I što više upiru prstom u Dodika, to više BiH gubi na institucionalnoj funkcionalnosti.
Radovan Višković, predsjednik Vlade RS, poručuje: „BiH onakva kakvu je zamišlja političko Sarajevo nije predviđena za Srbe. Ajmo pregovarati, ajmo se uvažavati i napraviti zemlju po ustavu, Dejtonu i mjeri sva tri naroda i dva entiteta, jedino takva BiH može opstati.”
S druge strane, Elmedin Konaković poručuje da ga niko nije ni zvao da sjedi s Dodikom i dodaje: „Potpuno je jasno da je on neprihvatljiv partner bilo kome.” Međutim, dok Konaković priča o izolaciji, Dodik paradira kroz evropske prijemčive kancelarije više nego sam ministar inostranih poslova.
Zato je, izgleda, Konakoviću preostalo da izabere Vukanovića, iako je jasno da ministar bezbjednosti ne može ni narediti EUFOR-u, ni izbrisati skaj aplikacije. Željko Budimir, ministar za naučno-tehnološki razvoj RS-a, optužuje Konakovića za vezu s narko-kartelima i finansiranje lobista, što ukazuje na dubinu političke krize i međusobnog nepovjerenja.
U međuvremenu, Trojka sve više ostaje sama. SDA već bruji u pripremi za 2026. i sprema se da ih pomete sa scene. Pozivi HDZ-u da okrenu leđa Dodiku ostaju bez odgovora, a sve je jasnije da je nova većina pukla prije nego što je formalizovana.
Sastanak sa srpskom “Trojkom” i HDZ-om, koji je trebao da bude održan u četvrtak, pomjeren je za petak – a pitanje je hoće li ga uopšte i biti. Jer, kad u politici kalkulišete bez realnosti, sastanci postaju predstava bez publike.
