Milioni za lobiranje: Da li će nova administracija SAD donijeti promjene Republici Srpskoj?
Donald Tramp pobijedio je Kamalu Haris na predsjedničkim izborima u Sjedinjenim Američkim Državama, dok je Majkl Marfi, bivši američki ambasador u BiH, napustio tu poziciju.
Ove dvije vijesti izazvale su pozitivne reakcije u političkom vrhu Republike Srpske, gdje su raniju administraciju u Vašingtonu i Marfija često smatrali odgovornima za sankcije i pritiske na predsjednika RS i lidera SNSD-a Milorada Dodika, njegovu porodicu i bliske saradnike.
Istovremeno, u javnosti su se pojavili podaci da je Republika Srpska u posljednjih dvadesetak godina potrošila više od 35 miliona KM na lobiranje u Sjedinjenim Državama, s ciljem poboljšanja njenog položaja u američkim političkim krugovima.
Iako su ti troškovi značajni, rezultati lobiranja nisu donijeli očekivane promjene. Dodik je 2017. godine, kada su mu uvedene prve sankcije iz SAD-a, otvoreno rekao da je Republika Srpska u proteklih deset godina vjerovatno izdvojila oko 30 miliona dolara na lobističke aktivnosti.
Prema novim informacijama, krajem prošle godine ponovo su angažovani lobisti u SAD-u, s namjerom da kod nove administracije Donalda Trampa izdejstvuju ukidanje sankcija Dodiku, njegovom sinu Igoru, kćerki Gorici i srpskoj članici Predsjedništva BiH Željki Cvijanović.
Advokatska kancelarija „Zell & Associates International Advocates“ angažovana je kako bi omogućila kontakte između Republike Srpske i nove američke administracije, a jedan od zadataka navodno uključuje i inicijativu za preispitivanje Dejtonskog sporazuma i uloge visokog predstavnika u BiH. Ugovor je potpisan 27. decembra, dok iznos koji će za to biti plaćen nije javno objavljen, ali se spekuliše da je riječ o 500.000 dolara.
Bivši ambasador BiH u Francuskoj i Egiptu Slobodan Šoja smatra da lobiranje predstavlja neizostavan alat ozbiljnih političkih struktura i da je njegov značaj nesporan.
„Lobiranje je skupa, ali neophodna aktivnost. Međutim, problem u BiH je što ne postoji jedinstvena državna strategija za lobiranje, već svaki narod lobira za sopstvene ciljeve, koji su često suprotstavljeni. Tako nastaje paradoks u kojem jedni ulažu resurse da nešto ostvare, dok drugi istovremeno lobiraju da to ne uspije,“ ističe Šoja.
Dodaje da se u Republici Srpskoj lobiranju pridaje velika pažnja, ali da se ono vodi neefikasno i s pogrešnim prioritetima.
„Primarni cilj lobiranja trenutno je pokušaj ukidanja američkih sankcija pojedincima iz Republike Srpske. To je loše vođena strategija jer je takav cilj teško ostvariv, a pritom je novac građana usmjeren ka zaštiti ličnih interesa određenih političara,“ smatra Šoja.
Po njegovom mišljenju, manje zemlje poput BiH treba da se fokusiraju na postizanje manjih, realnih ciljeva, umjesto da troše resurse na teške političke bitke.
„Republika Srpska bi mogla ulagati u promociju svojih kulturnih, turističkih i ekonomskih potencijala u međunarodnoj zajednici, što je mnogo jednostavnije i efikasnije. Umjesto toga, lobiranje vlasti u RS je usmjereno ka velikim političkim ciljevima, a šanse da jedna mala država ostvari politički uticaj u velikim silama gotovo su nikakve,“ naglašava on.
Šoja takođe sumnja da se sredstva za lobiranje troše transparentno i efikasno.
„Za uspješno lobiranje potreban je ozbiljan tim stručnjaka, koordinacija, analize i jasne smjernice. Sumnjam da u Republici Srpskoj postoji takva organizacija. Sve djeluje improvizovano, a rezultati su gotovo neprimjetni. Na osnovu dosadašnjih iskustava, ne bih se iznenadio da značajan dio tog novca ne završava u planiranim svrhema, već u privatnim džepovima,“ zaključuje Šoja.
