Ambasada Ruske Federacije: Ulaskom u NATO BiH bi bila primorana da zauzme stranu
Rusija, za razliku od zapadnih partnera, ne nameće izbor spoljnopolitičkih prioriteta, ali istovremeno apelujemo na prijatelje u BiH da, kada je riječ o članstvu u NATO dobro razmisle, vagajući sve „za“ i „protiv“, da uzmu u obzir mišljenje svih stanovnika zemlje koji su daleko od konsenzusa po ovom pitanju.
Saopštila je to Ambasada Ruske Federacije u BiH, koja se, kako je navedeno u saopštenju, oglasila zbog brojnih publikacija koje hvale navodne prednosti članstva BiH u Severnoatlantskoj uniji.
Napominju da se, kao jedna od glavnih tačaka u korist integracije BiH u NATO. navodi psihološki i emotivni aspekt.
-Kažu da je NATO „najmoćniji savez na svijetu“, sposoban da uspostavi dugoročni mir i stabilnosti u regiji u kojoj „tradicionalno ključaju nesuglasice, te postoji visoki rizik sukoba“, što će dovesti do toga da će „evropski prostor postati kompaktniji, a politike država članica – predvidive“. Zar je NATO neka duševna bolnica koja je stvorena radi liječenja postojećih strahova i fobija kod svojih pacijenata? Postavlja se logično pitanje: koga se BiH boji? Od koga bi je saveznici u bloku trebali zaštititi? – navode u saopštenju.
Napominju da je dobro poznat stav Rusije o proširenju NATO.
-U slučaju praktičnog zbližavanja BiH i NATO, naša zemlja će morati reagovati na taj neprijateljski korak. Na kraju, nijedna runda proširenja alijanse nije poboljšala odnose Rusije s novim pristalicama NATO. Sama ekspanzija slabi regionalnu bezbjednost i stabilnost, generiše psihologiju „država na ratnoj liniji“, stvarajući, u suštini, nove ili pomičući stare linije podjele u Evropi, a i u suprotnosti je sa potrebom za pojavom kvalitativno novog sistema kolektivne bezbjednosti na kontinentu, koji upravo zahtjeva ujedinjenje napora u borbi protiv novih prijetnji i rizika. Umjesto toga smisao postojanja Sjevernoatlantskog saveza koji se pretvorio u geopolitički projekt Zapada je borba protiv Rusije, a pristupanje njemu će prinuditi Sarajevo da zauzme stranu u vojno-političkoj konfrontaciji, čiju filozofiju Amerikanci, a usljed njih i NATO nameću Evropi. Zar je to čemu BiH teži? – ističu u saopštenju.
Dodaju da su uvjereni da je „mehaničko proširenje NATO inercija prošlosti, ovjekovječivanje pristupa blokova iz vremena Hladnog rata koji se odavno završio“.
-Nažalost, naši partneri u Briselu to često zaboravljaju. Što se tiče glavne stvarne prijetnje savremenosti – terorističke, NATO, kako pokazuje praksa, nije u mogućnosti odgovoriti na nju. Štaviše, akcije saveznika u Iraku, pa u Libiji i drugim zemljama regije Bliskog istoka, uključujući Siriju, samo šire ekstremizam i haos, stvaraju plodno tlo za pojavu novih terorističkih ćelija, čija meta odmazde postaju i države članice bloka. I o tome bi trebalo da porazmisle vlasti u BiH, s obzirom na činjenicu da su se neki građani BiH borili u Siriji na strani militanata, a sada se masovno vraćaju u domovinu – navodi Ambasada Rusije.
Naglašavaju da je još jedan mit da je NATO struktura koja promoviše pomirenje te doprinosi pronalaženju dodirnih tačaka među svojim članicama.
-Dovoljno je navesti primjer Turske i Grčke, koje su u permanentnom međusobnom sukobu i čiji se odnosi nisu nimalo poboljšali tokom članstva u bloku. Pristupanje NATO neće automatski popraviti ni socio-ekonomsku situaciju u BiH, na šta ovdje toliko računaju mnoge pristalice Alijanse. Jer željeno članstvo u organizaciji ne podrazumijeva samo korišćenje njenih mogućnosti, već i prihvatanje određenog niza obaveza. Da li je BiH spremna da šalje svoje mlade u udaljene krajeve planete da ginu za tuđe geopolitičke interese? Ili znatno povećati svoju vojnu potrošnju umjesto usmjeravanja tih sredstava na rješavanje gorućih problema kojih i bez toga ima dovoljno u BiH? – upozorava Ambasada u saopštenju.
Podvlače da Alijansa nije uspjela adekvatno reagovati ni na širenje pandemije virusa korona i da nije tajna da su države članice NATO među najviše pogođenim na svijetu i da imaju ozbiljne poteškoće u borbi protiv epidemije.
Ambasada poziva prijatelje u BiH da pogledaju „uspješan primjer dinamično razvijenih zemalja koje se nisu pridružile NATO kao što su Austrija, Irska, Švajcarska, Švedska i Finska“.