U nastavku prenosimo tekst portala Zvono.Media koji je napisan u pomen na posljednjeg zvorničkog časovničara čije je srce prestalo da kuca prošle sedmice. Ovo je još jedan gubitak za zvorničku čaršiju koji će se teško nadoknaditi. U nastavku pročitajte tekst koji je preuzet sa portala Zvono.Media:
Nakon kratke ali teške bolesti napustio nas je poslednji časovničar u Zvorniku- Nenad Nikić. Vrijeme je zauvjek stalo za njega i satove koje je sa toliko ljubavi i upornosti popravljao, godinama unazad u svojoj radnjici ispod robne kuće, vraćajući ih u “život” i funkciju. Po Nenadovom izgledu se, poslednjih mjeseci, moglo primjetiti da je bolestan i sve slabiji, mršaviji, mada je često i tada šetao pored Drine u čemu je uživao. Onima koji ga poznaju teško će pasti njegov odlazak jer nema ko ga ne hvali i o njemu ne govori sve najljepše.
Jedan od njegovih sinova, Igor je nastavio očev posao jer ga je Nenad uputio u tajne ovog zanata. Uvijek će biti ljudi koji će na popravku donositi neki stari sat, za njih vrijedan, bilo na navijanje ili baterije kao dragu upomenu ili zamoliti za neku drugu uslugu koju Nikić nikada nije odbijao da pruži.
Nenad se u slobodnom vremenu bavio i duborezom o čemu je portal Zvono.Media ranije pisao u jednom tekstu koji ponavljamo kao poslednji pozdrav i oproštaj od ovog dragog i vrijednog čovjeka.Porodici iskreno saučešće.
Precizni mehaničar zlatnih ruku
U Zvorniku je sve manje zanatlija jer sa tehnološkim razvojem prestaje potreba za nekim njihovim uslugama, popravkama i izradom nekih predmeta. Tako i jedan od rijetkih časovničara u Zvorniku, Nenad Nikić žali se da sve manje ima posla jer se satovi, oni mehanički, na navijanje, sve manje kupuju i popravljaju.
– Uglavnom ljudi dolaze da zamjene iglice, baterije, na ovim digitalnim satovima, rijetko ko da popravim stare satove, jer za njih skoro više i da nema rezernih dijelova, priča Nenad koji ističe da je on po struci precizni mehaničar. U fabrici glinice Zvornik svoj posao radio je od 1979. do 2004. godine kada je otišao u penziju, a sada u radnji kod marketa “Zvorničanka” pomaže sinu da nastavi ovu porodičnu tradiciju. U radnji, osim satova izložene su i slike svetaca izradjene u drvetu koje su Nenadovih ruku dijelo.
– Volim to da radim, drvo je lako za obradu, ali nema baš kupaca. Uglavnom ljudi što rade u inostranstvu, zato ih sve rijeđe i pravim, po narudžbi ili kao poklon rodbini. Najčešće u drvetu jasena , ali i raznih “vočkarica” – kruške, oraha, trešnja ima dobru boju, pojašnjava Nikić koji je od drveta pravio i šahovske figure.
Kako je posla sve manje tako ponestaje i inspiracije i motivacije za rad. Ipak Nenad je tu da popravi što se popraviti da poput starih pisaćih mašina koje još malo ko koristi, ili nareže ključeve one klasične jer ima mašinu za to. “Stara je ali radi, kao i ja ”kaže ovaj jedan od poslednjih zvorničkih zanatlija zlatnih ruku.
