Poslušnici domaćih, podanici stranih političara: Zašto su Sarajlije za mjesto protesta izabrale OHR i Ambasadu SAD
Novi apsurd BiH: u zemlji sa rekordnim brojem vlada, ministara i ostalih funkcionera, direktno odgovornih za stanje u njoj, građani su odlučili da protestuju ispred Ambasade SAD i Kancelarije visokog predstavnika (OHR).
Takva slika je u proteklih nekoliko dana otišla iz glavnog grada Sarajeva. Prvo su od Kristijana Šmita, a kasnije posredno i od američkog predsjednika, Džoa Bajdena, tražili da zaštiti ustavni poredak BiH, a među zahtjevima je bila i zabrana političkog djelovanja političkim liderima u RS, na čelu s Miloradom Dodikom.
Iz Ambasade su im, putem Tvitera, kurtoazno odgovorili da „podržavaju slobodu izražavanja i pravo građana na mirno okupljanje“, dok su okupljeni građani, nekoliko dana ranije, primljeni na sastanak u OHR, ali je Šmit bio odsutan.
Suad Ðozić, jedan od učesnika sastanka, izjavio je da su u OHR „iznenađeni da ovakih skupova nema više“.
Razloga za protest, nezadovoljstvo i brigu građana zbog stanja u BiH svakako ima, ali se postavlja pitanje svijesti onih koji su odlučili da to urade ispred stranih diplomatskih predstavništava, a ne ispred institucija ili domova političara koje debelo plaćaju da rješavaju probleme, a ne da ih uporno stvaraju.
Politikolog Marko Šuka naglašava da u BiH ne postoji politički konsenzus o tome kako ona iznutra treba da izgleda, jer se radi o zemlji nastaloj nametanjem izvana, čiji je ustav oktroisan.
Kako kaže, suština je da domaći akteri moraju da se dogovaraju, ali oni koji se okupljaju ispred OHR i američke Ambasade nisu za dogovor nego za dominaciju.
– Svakome je jasno da Bošnjaci, kao narod, tek odnedavno proizvode sopstvenu državu. Postoji klasna svijest, žal za nekim vremenima kada su na isti način funkcionisali, moleći sultana. Slično je, recimo, rađeno i u Srbiji u 19. vijeku, kada je Miloš govorio da je „carevo da se moli i umoli“. E, tako sada oni funkcionišu, sa nekim stranim činovnicima, iz EU, koji dolaze s nekom politikom, sa kojima sjede na minderu i na taj način pokušavaju nešto da urade. Istovremeno, to je podijeljen identitet ljudi koji bi istovremeno da slave Tvrtka i da slave njegovog ubicu, odnosno sultana. Na tom fonu je i ta priča da oni mogu da odu u strane ambasade i OHR, da traže da im neko napravi državu, vjerujući da je upravo to način da ostvare svoja prava. Da im stranci nisu izlazili u susret ne bi ni bilo ovakve BiH, sa ovakvim problemima – kaže Šuka za Srpskainfo.
Politički analitičar i psiholog, Ibrahim Prohić, komentarišući lokaciju koje su građani izabrali za proteste, kaže da je nužno svaku pojavi posmatrati u kontekstu.
– Šta je kontekst? Već dugi niz godina u BiH postoji kriza političkog faktora koja je puno dublja od političke krize. Znači, nama se dešava ono što je teže. Uglavnom, radi se o blokadi ili ravnoteži nemoći političkih faktora da urede odnose u društvu. Jednostavnije govoreći, domaće politike nisu u stanju da razriješe ove problem i one su nas dovele na ivicu rata, za koji smatram da se ipak neće desiti jer nije u interesu glavnog svjetskog aktera, SAD. Dakle, zbog ravnoteže nemoći u političkom polju, trenutni izlaz iz aktuelne političke krize je na međunarodnom faktoru – ocjenjuje Prohić za Srpskainfo.
Ibrahim Prohić
Prema njegovim riječima, nužan je daleko veći aktivizam građana u BiH jer „granice BiH može sačuvati vanjski faktor, ali uređenje države i društva ne može da uradi međunarodni faktor“.
– To je zadatak domaćih političara i građana. Ali u ovom trenutku, kada je de fakto na sceni puzajući državni udar, prioritetno je spasiti granice i ustavnu konstituciju države BiH, pa tek onda ostalo – zaključuje Prohić.
