Šestočlana porodica Tejić u Lokanju kod Zvornika u julu ove godine ostala je bez krova nad glavom zbog požara u kojem je izgorio dobar dio kuće.Radislav, Angelina, Radivoje i Mihajlo dva i po mjeseca spavali su u autu. Otkako im je kuća izgorjela polovinom jula šestočlana porodica Tejić iz Lokanja kod Zvornika nema svoj dom. Za samo jedan dan ostali su bez svega što su imali. Tragovi požara još su vidljivi. Uz pomoć GU Zvornik pokrili su kuću. Nešto namještaja su dobili od dobrih ljudi, ali sve to nije dovoljno za život dostojan čovjeka. – Moja djeca su dva i po mjeseca spavala u autu. U ovom našem bijelom autu, u gepeku. Niko nije došao. Samo su došli vatrogasci i rekli ova kuća nije za upotrebu. Stavili žutu traku. Policija je rekla od večeras ova kuća nije za upotrebu – priča Olesea o nesreći koja ih je zadesila.
– Dva i po mjeseca niko nije došao da pita gdje vi ljudi spavate. Još nije stiglo vještačenje zašto je kuća izgorjela. Rekao je vještak biće za osam do 12 dana, a 100 dana je prošlo – kaže ona. Majka Olesea radi kod privatnika, ali plata nije redovna. Njen muž nema stalno zaposlenje, zato nadniči. Sve to nije dovoljno da se izbore sa nesrećom koja ih je snašla. Da stvar bude gora isključena im je i struja zbog, kako kažu, duga od 370 maraka. – Nisam bezobrazna. Ja bih to platila da imam mogućnosti, ali nemam. Svaku platu ulažem u kuću da bi moja djeca imala gdje da spavaju – objašnjava Olesea. I dodaje da im je struja ugašena juče. – To je njihova dužnost, ali smatram da ne može to tako. Moja djeca večeras moraju da spavaju u vlazi i bez struje – ljuta je Olesea. Ova porodica i prije požara živjela je skromno, ali imali su osnovno. Bez doma je kažu teško živjeti. Zato traže pomoć dobrih ljudi.
– Nisam tražila ni od koga ništa. Jesmo dobili od Gradske uprave pomoć, pokrili smo kuću, ali to je malo. Imam krov, ali nemam krevet. Nemam zidova. Izgorio malter, struja, sve izgorjelo. Sve se to plaća, neće niko džabe da radi – kaže Olesea. Pokušala je podići i kredit. – Kažu treba žirant. Ko će mi buti žirant? Nisam pametna kako izaći iz ove situacije – očajna je ova majka četvero djece. Pomoć dobrih ljudi potrebna im je da ponovo stanu na noge. Uzdaju se u humanost jer kažu drugog izlaza nemaju. Nečije malo, nekome znači puno.
(Izvor: BN)
