U zvorničkom Domu omladine predstavljen je roman „Teodor“ – prvi i drugi dio, autora Predraga Bojinovića iz Doboja. Roman „Teodor“ proglašen je najboljim romanom na petim „Drinskim književnim susretima“ održanim 16. oktobra prošle godine u Zvorniku, a djelo je izašlo u izdanju zvorničke izdavačke kuće „ASoglas“.
Bojinović je rekao da je „Teodor“ istorijski roman koji govori o srpskoj, i ne samo srpskoj, istoriji, jer se u romanu prepliću sudbine nekih ljudi sa ovih naših prostora i dodao da dio romana prati priču iz Prvog srpskog ustanka.
Ističući da je Prvi srski ustanak dobrim dijelom bratoubilački rat, Bojinović je rekao da je to u stvari rat koji smo imali i devedesetih godina prošlog stoljeća na ovim prostorima.
– Kad se završio ovdašnji posljednji građanski rat pitao sam se da li će se pojaviti neki pisac koji će da opiše svu tragedije koja se dešavala ljudima na ovim porstorima – zapitao se Bojinović.
On je rekao da je bilo nekih romana na tu temu, ali da nisu zadovoljavali sveobuhvatnu cjelinu, jer je u njima opisivana samo jedna strana medalje.
– Sasvim slučajno sam u istraživanjima pronašao biografiju čovjeka iz Prvog srpskog ustanka iz vremena reformatora srpskog jezika Vuka Stefanovića Karadžića u kojoj je opisana sva tragika čovjeka po imenu Teodor, glavnom junaku po kome je i nastao ovaj roman – rekao je Bojinović.
On je podsjetio da je Teodor bio jedan od vođa Prvog srpskog ustanka u lozničkom kraju i da je obješen u Zvorniku 1813. godine i dodao da se radnja romana završava u Zvorniku.
– Roman ‘Teodor’ zahvata našu istoriju u posljednjih 200 godina, ali postoje i iskoraci koji govore o nekim istorijama i našim tragedijama u Prvom i Drugom svjetskom ratu, kao i posljednjem građanskom ratu – rekao je Bojinović.
On je naglasio da je poruka romana isključivo antiratna i, ne samo antiratna, to je roman protiv svih ratova i tragedija u kojima je najtragičnije kada pucamo jedni na druge, a dobro se razumijemo, odnosno govorimo istim jezikom.
Recenzent Stanislav Tomić rekao je da roman „Teodor“, reklo bi se, nesumnjivo antiratne naravi, čija tema nije jedan rat, nego rat u načelu. Tomić kaže da pripovjedač ovim spisateljskim podvigom podiže haubu rata i pokazuje čitaocu motor interesa.
Recenzent izdvaja jedan dio interludijuma Bojinovića u kojem kaže da izgleda da je „rat više trgovina nego bitka, da uz trgovinu ide i ugostiteljstvo, a sve račune na kraju plate oni koji ih nisu napravili“.
Tomić kaže da Bojinović u romanu dijagnostifikuje jedan od centralnih problema našeg naroda, očigledno svjestan ogromne prepreke njegovog duhovnog i materijalnog napretka, pred kojom je zabrinut i na koju opominje: „Kako to da nam uvijek nedostaje sloge, da mislimo i radimo zajedno? Zašto se uvijek svađamo i mrzimo, odmežemo jedni drugima, olajavamo. Samo na vlast i na pare mislimo“.
(Izvor: InfoBirač)
