Vijesti

Šta imamo od Zakona o slobodi pristupa informacijama

Koliko su informacije iz javnih institucija dostupne medijima i koje su dostupne, a koje kriju kao “zmija noge” – tema je o kojoj se juče raspravljalo povodom Međunarodnog dana slobode pristupa informacijama.

Istraživanje koje je proveo Transparensi Internešnel, pokazalo je da je u devet mjeseci ove godine pristup informacijama bio na nivou od oko 50 odsto.

Istraživanje je pratilo transparentnost i javnost u radu javnih preduzeća, ministarstava na različitim nivoima vlasti, opština i pravosudnih organa, a od kojih su, kako je navedeno, redom tražene informacije od javnog značaja.

– To je svakako nezadovoljavajući procenat, pogotovo jer smo imali situaciju da je taj postupak puno lošiji kada je u pitanju pravosuđe. Imali smo priliku da u proteklom periodu vidimo veliki broj afera koje su se vezivale za rad pravosuđa tako da u tom svjetlu svi dodatno trebamo insistirati na transparentnosti rada pravosuđa – naveli su u TI BiH.

Ističu da je moguće pristupiti informacijama koje su pod kontrolom javnih organa, ali da postoje poteškoće.

Sa ovim istraživanjem se slažu i mnogi novinari koji upozoravaju da su informacije postale sve nedustupnije bez obzira na to što je Zakon o slobodi pristupa informacijama već 20 godina na snazi.

Predsjednik Kluba novinara Banjaluka i urednik portala Capital.ba Siniša Vukelić podsjeća da je BiH bila prva u regionu koja je donijela Zakon o slobodi pristupa informacijama, ali od tada do danas, umjesto unaprijed, napravili smo nekoliko koraka unazad.

Siniša Vukelić
– Sjednice Vlade Republike Srpske su 1998. godine bile otvorene za javnost, a sada imamo zatvorene sjednice Vlade, pa čak nekada i NSRS, što je nepojmiljivo u demokratskom svijetu. Da ne pominjem da institucije uopšte ne odgovaraju na pitanja koja njima ne odgovaraju, a koja se tiču njihovog rada – kaže Vukelić za Srpskainfo.

On ističe da institucije uglavnom komuniciraju sa javnim medijima kojima dostavljaju svoje stavove i mišljenja. Najveći problem za novinare, a vjerovatno i građane je, dodaje Vukelić, ćutnja administracije.

Vukelić ističe da se upiti medija i građana ignorišu bez ikakve želje ili potrebe da se na njih odgovori.

Prema njegovim riječima, ukoliko i odgovore na neka pitanja to su samo na ona na koja oni misle da je potrebno, a odgovori su obično potpuno beskorisni.

– Mi smo imali i nekoliko tužbi protiv institucija gdje su sudovi presudili u našu korist. Međutim, iste institucije ponovo donesu odluku da te informacije ne mogu dati, svjesno kršeći zakon jer znaju da će kaznu, koju im eventualno izrekne sud, platiti institucija i građani – navodi Vukelić.

On smatra da je potreban novi Zakon o slobodi pristupa informacijama koji će skratiti rokove za odgovore, pooštriti kazne i uvesti kazne za odgovorna lica u pravnom licu kako bi oni iz svog džepa plaćali svoj nerad ili ignorisanje zahtijeva za pristup informacijama.

Related Articles

Komentariši

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

Back to top button